polarna svjetlost
Svjetlosna pojava koja se odvija u gornjoj atmosferi, na visinama iznad 100 km, i koja se uobičajeno opaža u polarnim područjima. Rezultat je međudjelovanja sunčeva vjetra sa Zemljinom atmosferom. Dio tog toka vrlo energetskih električnih čestica, koje zrače od Sunca na sve strane, presreće snažno Zemljino magnetsko polje, koje djeluje kao zaštitni štit i preusmjerava ga prema dvama magnetskim polovima. Bombardiranje čestica na plinovite molekule prisutne u gornjoj atmosferi dovodi do emisije svjetlosti različitih valnih duljina (različitih boja) i, posljedično, do nastanka polarnih svjetlosti. Njihove nijanse ovise o vrsti bombardiranih molekula. Molekule kisika tvore polarne svjetlosti zelene boje; dušik proizvodi sjaj u crvenim, ružičastim i ljubičastim tonovima, dok rjeđa plava boja potječe od molekula vodika, smještenih vrlo visoko u atmosferi. Ovisno o polutki Zemlje na kojoj nastaju, imamo sjevernu polarnu svjetlost (aurora borealis, sjeverna polutka) i južnu polarnu svjetlost (aurora australis, južna polutka). Velike geomagnetske oluje, uzrokovane u Zemljinoj magnetosferi dolaskom intenzivnijeg sunčeva vjetra od uobičajenog, dovode do većih polarnih svjetlosti, koje se mogu opaziti na nižim geografskim širinama nego obično. Aurora borealis poznata je i kao sjeverni sjaj te oko nje postoje mnoge legende. U nekim nordijskim kulturama vjerovalo se da su to duše mrtvih, koje borave iznad atmosfere i plešu s upaljenim bakljama kako bi vodile korake novih duhova.
Povezani pojmovi: solarna oluja, Aurora, Aurora borealis, južna polarna svjetlost