polarna svjetlost
Svjetlosna pojava koja se odvija u gornjoj atmosferi, na visinama iznad 100 km, a koja se uobičajeno opaža u polarnim područjima. Rezultat je interakcije Sunčevog vjetra sa Zemljinom atmosferom. Dio tog toka vrlo energetskih električnih čestica, koje zrače od Sunca u svim smjerovima, presreće snažno Zemljino magnetsko polje, koje djeluje kao zaštitni štit i preusmjerava ga prema dva magnetska pola. Bombardiranje čestica na plinovite molekule prisutne u gornjoj atmosferi rezultira emisijom svjetlosti različitih talasnih dužina (različitih boja) i, posljedično, nastankom polarnih svjetlosti. Njihove nijanse ovise o vrsti bombardiranih molekula. Molekule kisika stvaraju polarne svjetlosti zelene boje; azot proizvodi sjaj u crvenim, ružičastim i ljubičastim tonovima, dok rjeđa plava boja potječe od molekula vodika, smještenih vrlo visoko u atmosferi. Ovisno o hemisferi Zemlje na kojoj nastaju, imamo aurora borealis (sjeverna hemisfera) i aurora australis (južna hemisfera). Velike geomagnetske oluje, izazvane u Zemljinoj magnetosferi dolaskom intenzivnijeg Sunčevog vjetra od uobičajenog, rezultiraju većim polarnim svjetlostima, koje se mogu posmatrati na nižim geografskim širinama nego obično. Aurora borealis poznata je i kao sjeverno svjetlo i oko nje postoje mnoge legende. U nekim nordijskim kulturama vjerovalo se da su to duše mrtvih, koje borave iznad atmosfere i plešu s upaljenim bakljama kako bi usmjeravale korake novih duhova.
Povezani pojmovi: solarna oluja, aurora, aurora borealis, južna polarna svjetlost