dušik
Glavna sastavnica plinovite smjese koja čini zrak, prisutna u njemu u molekularnom obliku (N2). To je, daleko, najzastupljeniji element u Zemljinoj atmosferi, koji zauzima 78,084 % njezina volumena. To je bezbojan plin bez mirisa i okusa, inertan, temeljan za život na Zemlji, s obzirom na važnu ulogu koju ima u biološkim procesima. Takozvani ciklus dušika zadužen je za reguliranje razmjene tog atmosferskog plina sa živim bićima. Budući da nije kemijski reaktivan plin, ciklus je moguć samo zahvaljujući ulozi nekih bakterija, sposobnih sintetizirati dušične spojeve iz dušika koji uzimaju iz zraka, što dovodi do procesa poznatog kao fiksacija dušika. Škotski kemičar, liječnik i botaničar Daniel Rutherford (1749.-1819.) prvi je otkrio postojanje tog plina, 1772. Nazvao ga je "flogistonskim zrakom", u odnosu na flogiston; tvar za koju se u to vrijeme pretpostavljalo da je odgovorna za zapaljivost stvari. Kasnije ga je francuski kemičar Antoine-Laurent de Lavoisier (1743.-1794.) nazvao azote, pojmom koji potječe od grčke riječi ζωή (život), kojoj prethodi privativni prefiks (slovo "a" -alfa u grčkoj abecedi), a znači "bez života" ili inertan, što je glavna značajka dušika.