azot
Glavna komponenta plinovite smjese koja čini zrak, prisutan u njemu u molekularnom obliku (N2). Daleko je najzastupljeniji element u Zemljinoj atmosferi, zauzimajući 78,084% njenog volumena. To je plin bez boje, mirisa i okusa, inertan, temeljan za život na Zemlji, s obzirom na važnu ulogu koju ima u biološkim procesima. Takozvani ciklus azota odgovoran je za regulaciju razmjene ovog atmosferskog plina sa živim bićima. Budući da nije kemijski reaktivan plin, ciklus je moguć samo zahvaljujući ulozi određenih bakterija, sposobnih da sintetiziraju azotna jedinjenja iz azota koji uzimaju iz zraka, što dovodi do procesa poznatog kao fiksacija azota. Škotski kemičar, liječnik i botaničar Daniel Rutherford (1749-1819) prvi je 1772. godine otkrio postojanje ovog plina. Nazvao ga je "flogistonskim zrakom", u odnosu na flogiston; tvar za koju se u to vrijeme pretpostavljalo da je odgovorna za zapaljivost stvari. Kasnije ga je francuski kemičar Antoine-Laurent de Lavoisier (1743-1794) nazvao azote, izrazom koji potječe od grčke riječi ζωή (život), kojoj prethodi privativni prefiks (slovo "a" -alfa u grčkom alfabetu), a znači "bez života" ili inertan, što je glavna karakteristika azota.