Sjevernoatlantska oscilacija

Međunarodno poznata pod akronimom NAO (North Atlantic Oscillation), a prvi put ju je 1924. identificirao britanski meteorolog Sir Gilbert Thomas Walker (1868.-1958.); sastoji se od velike fluktuacije zračne mase smještene između područja Islanda i područja Azora, oba u sjevernom Atlantiku. Ova prirodna oscilacija u velikoj mjeri određuje varijabilnost prisutnu u atmosferskoj cirkulaciji nad Europom, uglavnom zimi. Njezino područje utjecaja nije ograničeno na europski kontinent, već se proteže od Sjeverne Amerike do sjeverne Azije, pa igra važnu ulogu u ponašanju klime na cijeloj sjevernoj hemisferi. Različiti predznak i magnituda koje NAO može poprimiti izračunavaju se pomoću standardiziranog brojčanog indeksa (NAO indeks), definiranog kao razlika u površinskom atmosferskom tlaku između dviju meteoroloških postaja smještenih, redom, u području sjevernog Atlantika u kojem prevladava suptropski visoki tlak i u području niskog tlaka Islanda. U početku su za njegov izračun odabrane postaje Ponta Delgada, na otočju Azori (Portugal), i Stykkishólmur (Island). S vremenom su klimatolozi počeli koristiti i druge referentne postaje, kao što su Reykjavik, Lisabon ili Gibraltar. Izračun NAO indeksa za svaku godinu omogućuje saznanje je li oscilacija pozitivna (NAO+) ili negativna (NAO-), ovisno o tome je li njegova vrijednost veća od +1 ili manja od –1. Ako vrijednost padne između –1 i +1, imamo neutralne uvjete. U pozitivnoj fazi Azorski visoki tlak pokazuje veće vrijednosti tlaka nego uobičajeno, pogodujući situacijama blokade. U negativnoj fazi spomenuti visoki tlak je više oslabljen, dopuštajući nizovima ciklona -s pripadajućim olujnim vjetrovima- da prolaze kroz niže geografske širine.