Sjevernoatlantska oscilacija

Poznata na međunarodnom nivou pod akronimom NAO (North Atlantic Oscillation) i prvi put identificirana 1924. godine od strane britanskog meteorologa Sir Gilberta Thomasa Walkera (1868-1958), sastoji se od velike fluktuacije zračne mase smještene između regije Islanda i regije Azora, obje u sjevernom Atlantiku. Ova prirodna oscilacija u velikoj mjeri određuje varijabilnost prisutnu u atmosferskoj cirkulaciji nad Evropom, uglavnom zimi. Njeno područje utjecaja nije ograničeno na evropski kontinent, već se proteže od Sjeverne Amerike do sjeverne Azije, pa igra važnu ulogu u ponašanju klime širom sjeverne hemisfere. Različiti predznak i veličina koje NAO može poprimiti izračunavaju se pomoću standardiziranog numeričkog indeksa (NAO indeks), definiranog kao razlika u prizemnom atmosferskom tlaku između dvije meteorološke stanice smještene, redom, u regiji sjevernog Atlantika gdje dominira suptropski visoki tlak i u području niskog tlaka Islanda. U početku su za njegovo izračunavanje odabrane stanice Ponta Delgada, na otočju Azori (Portugal), i Stykkishólmur (Island). S vremenom su klimatolozi počeli koristiti i druge referentne stanice, kao što su Reykjavik, Lisabon ili Gibraltar. Izračunavanje NAO indeksa za svaku godinu omogućava da se zna da li je oscilacija pozitivna (NAO+) ili negativna (NAO-), zavisno od toga da li je njena vrijednost veća od +1 ili manja od –1. Ako vrijednost padne između –1 i +1, imamo neutralne uvjete. U pozitivnoj fazi Azorski anticiklon pokazuje veće vrijednosti tlaka nego uobičajeno, pogodujući situacijama blokade. U negativnoj fazi spomenuti anticiklon je više oslabljen, omogućavajući nizovima ciklona -s pratećim olujnim vjetrovima- da prolaze kroz niže geografske širine.