gromobran
Uređaj koji štiti zgradu od udara munje, čuvajući fizički integritet ljudi koji u njoj borave. Gromobrani se postavljaju i na brodove i na najraznovrsnije vrste instalacija (antene, električni stupovi, vjetroturbine...). Najčešći od svih temelji se na učinku šiljka i poznat je i kao Franklinov gromobran, u čast njegova izumitelja: višestrukog talenta Benjamina Franklina (1706.-1790.). Zahvaljujući svom poznatom pokusu s zmajem, provedenom u Philadelphiji (SAD) 15. lipnja 1752., dokazao je da su munje električna pražnjenja. Sljedeće godine (1753.) izumio je uređaj. Konvencionalni gromobran postavlja se na najvišu točku zgrada i sastoji se od jedne ili više metalnih šipki od pocinčanog čelika, koje završavaju volframovim šiljkom, otpornim na visoke temperature koje nastaju kada u njega udari munja. Ionizacija zraka na tom vrhu otvara put munjama koje dolaze iz olujnih oblaka. Drugi kraj spojen je s tlom niskootpornim metalnim vodičima. Na taj se način, kada munja udari u šipku, brzo prenosi u tlo, sprječavajući da pražnjenje uzrokuje štetu na strukturi zgrade. Neki gromobrani - također temeljeni na učinku šiljka - okrunjeni su svojevrsnim prstenom koji sadrži malu količinu radioaktivnog izotopa, čija je svrha dodatno ionizirati zrak oko uređaja. Postoje i gromobrani mrežastog tipa - temeljeni na fizikalnom načelu Faradayeva kaveza -, koji se sastoje od uzemljene metalne mreže koja u potpunosti prekriva zgrade. Moderna zgrada s metalnom konstrukcijom ispunjava istu funkciju, zbog čega je vjerojatnost da munja prodre u nju i uzrokuje štetu unutra svedena praktički na nulu.
Povezani pojmovi: munja