gromobran
Uređaj koji štiti zgradu od udara groma, čuvajući fizički integritet ljudi koji je zauzimaju. Gromobrani se postavljaju i na brodove i na najrazličitije vrste postrojenja (antene, električni stubovi, vjetroturbine...). Najčešći od svih zasnovan je na učinku pražnjenja sa šiljka i poznat je i kao Franklinov gromobran, u čast svog izumitelja: svestranog Benjamina Franklina (1706-1790). Zahvaljujući svom čuvenom pokusu s zmajem, izvedenom u Philadelphiji (SAD) 15. juna 1752. godine, pokazao je da su munje električna pražnjenja. Sljedeće godine (1753) izumio je uređaj. Konvencionalni gromobran postavlja se na najvišu tačku zgrada i sastoji se od jedne ili više metalnih šipki od pocinčanog čelika, koje završavaju volframovim šiljkom, otpornim na visoke temperature koje nastaju kada u njega udari grom. Ionizacija zraka na tom vrhu otvara put munji koja dolazi iz olujnih oblaka. Drugi kraj je spojen na tlo preko metalnih vodiča niskog otpora. Na taj način, kada grom udari u šipku, brzo se prenosi u tlo, sprječavajući da pražnjenje nanese štetu strukturi zgrade. Neki gromobrani - također zasnovani na učinku pražnjenja sa šiljka - okrunjeni su svojevrsnim prstenom koji sadrži malu količinu radioaktivnog izotopa, čija je svrha da dodatno ionizira zrak oko uređaja. Postoje i gromobrani mrežastog tipa - zasnovani na fizikalnom principu Faradayevog kaveza -, koji se sastoje od uzemljene metalne mreže koja u potpunosti pokriva zgrade. Moderna zgrada s metalnom strukturom ispunjava istu tu funkciju, zbog čega je vjerovatnoća da će munja prodrijeti u nju i uzrokovati štetu unutra svedena na praktično nulu.
Povezani pojmovi: munja