penitenti

Skraćeni način označavanja penitentnog snijega. Ovaj naziv se daje upečatljivim vrhovima od zbijenog snijega, vrlo promjenjive visine (od nekoliko centimetara do između 4 i 5 metara), u koje se pretvara snježni pokrivač izložen vrlo posebnim i ekstremnim meteorološkim uvjetima. Tako neobičan naziv potječe od sličnosti koju imaju s procesijom pokajnika u Svetoj sedmici, od kojih je svaki odjeven u svoj šiljasti kukuljač. Dokumentirani su u visokim planinskim područjima različitih planinskih lanaca širom svijeta, a najčešće se formiraju u pustinjskoj, planinskoj regiji Centralnih Anda u Argentini i Čileu, obično iznad 4000 m nadmorske visine. U Španiji se povremeno formiraju i u Pirinejima i na planini Teide. Ove ledene igle rezultat su gubitka snijega topljenjem i sublimacijom. U spomenutom andskom području okruženje je, osim što je ledeno, toliko izrazito suho da površinski snijeg počinje isparavati, formirajući udubljenja u snježnom pokrivaču. Kako se te praznine postepeno povećavaju, solarni faktor postaje relevantan (različita insolacija između osunčanih i zasjenjenih područja), što ubrzava proces gubitka snijega, progresivno perforirajući sloj sve dok ne kulminira stvaranjem te vrste ledenih stalagmita. Prva naučna referenca na penitentes pripisuje se engleskom prirodoslovcu Charlesu Darwinu (1809-1882), koji je na njih naišao tokom ekspedicije kroz andsku regiju, 22. marta 1835. Francuski glaciolog, nastanjen u Čileu, Louis Lliboutry (1922-2007) bio je prvi koji je zadovoljavajuće objasnio kako nastaju.

Poznat i kao: penitentes (ledeni stubovi)