vodena para
Bezbojan plin u tragovima koji je sastavni dio zraka i koji ima važnu ulogu u dinamici atmosfere i energetskoj bilanci Zemlje. U atmosferu dospijeva uglavnom isparavanjem velikih vodenih masa koje prekrivaju Zemljinu površinu, a značajan je i doprinos vegetacije (evapotranspiracija) te, u manjoj mjeri, snježnog i ledenog pokrova (sublimacija). To je sastavnica atmosfere s najnepravilnijom raspodjelom, i prostornom i vremenskom. Njezin udio u zraku može varirati od tek 0,4 % volumena u pustinjskim područjima do 4 % u oblačnim šumama i tropskim kišnim šumama, a neprestano se smanjuje uspinjanjem kroz atmosferu. Koncentrirana je uglavnom u donjoj i srednjoj troposferi. Ima veliku sposobnost apsorpcije zračenja koje dolazi od sunca (kratkovalnog) i od Zemljine površine (dugovalnog), zbog čega je istaknut staklenički plin i glavni regulator temperature na planetarnoj razini. U popularnom govoru postoji velika zabuna oko njezine prirode, jer je raširena predodžba da su oblaci, para koja se diže iz vruće vode ili dah koji izdišemo na hladne zimske dane vodena para. U svim tim slučajevima ono što se opaža rezultat je promjene faze iz pare u tekućinu, jer se svi ti elementi sastoje od mikroskopski sitnih kapljica vode, koje su nastale kondenzacijom vodene pare prisutne u zraku. Od ukupne količine vode sadržane u atmosferi - u bilo kojem od njezina tri stanja - 96 % čini vodena para, iako je prosječno vrijeme života molekule tog plina u atmosferskom mediju samo deset dana.
Povezani pojmovi: zasićenje