vodena para
Bezbojan plin u tragovima koji je sastavni dio zraka i koji ima važnu ulogu u atmosferskoj dinamici i energetskoj ravnoteži Zemlje. U atmosferu dospijeva uglavnom isparavanjem velikih vodenih površina koje prekrivaju Zemljinu površinu, a značajan je i doprinos vegetacije (evapotranspiracija) te, u manjoj mjeri, snježnog i ledenog pokrivača (sublimacija). To je atmosferska komponenta s najneravnomjernijom raspodjelom, kako u prostoru tako i u vremenu. Njen udio u zraku može varirati od jedva 0,4% po volumenu u pustinjskim područjima do 4% u maglovitim šumama i tropskim kišnim šumama, a neprekidno se smanjuje s porastom visine kroz atmosferu. Koncentrirana je uglavnom u donjoj i srednjoj troposferi. Ima veliku sposobnost apsorpcije zračenja koje dolazi od sunca (kratkotalasno) i sa Zemljine površine (dugotalasno), zbog čega je istaknuti staklenički plin i glavni regulator temperature na planetarnoj razini. U narodu postoji velika zabuna u pogledu njene prirode, jer je rasprostranjeno uvjerenje da su oblaci, para iz vruće vode ili dah koji izdišemo ustima po hladnim zimskim danima vodena para. U svim tim slučajevima ono što se vidi rezultat je promjene faze iz pare u tekućinu, budući da se svi ti elementi sastoje od mikroskopski sitnih kapljica vode, nastalih kondenzacijom vodene pare prisutne u zraku. Od ukupne vode sadržane u atmosferi - u bilo kojem od njena tri stanja - 96% je vodena para, iako je prosječno vrijeme života molekule tog plina u atmosferskom okruženju samo deset dana.
Povezani pojmovi: Zasićenje