ozon

Plin u tragovima prisutan u atmosferi, čije se najviše koncentracije postižu između 20 i 25 kilometara visine (stratosferski ozon), a također i u urbanim i industrijskim područjima (troposferski ozon). Kolokvijalno se govori o "dobrom" i "lošem" ozonu, redom, zbog - korisne ili štetne - uloge koju ima. Molekula ozona je triatomski oblik kisika. Rezultat je spajanja molekule kisika sa slobodnim atomom istog elementa. Njegova je kemijska formula O3, a među njegovim značajkama ističu se plava boja i intenzivan metalni miris, koji se vrlo jasno osjeća kada je oluja s jakom munjevitom aktivnošću. Munje, na svom putu kroz zrak, disociraju molekule kisika, ostavljajući slobodne atome tog elementa koji se, spajajući se s drugim nedisociranim molekulama, stvaraju ozon. To je svojstvo razlog njegova imena, jer ono potječe od grčkog pojma ὂζειν (ozein ), što znači mirisati. U troposferi, osim što nastaje spontano, sekundarni je onečišćivač koji nastaje fotokemijskim reakcijama u kojima se NOx i VOC-ovi (hlapljivi organski spojevi) spajaju s kisikom. U visokim koncentracijama štetan je za zdravlje, jer je snažan oksidans, a djeluje i kao staklenički plin. Stratosferski ozon, smješten uglavnom u ozonosferi, ima važnu ulogu u radijacijskoj ravnoteži stratosfere, zbog svoje velike sposobnosti apsorpcije ultraljubičastog zračenja koje dolazi od Sunca. Tvori svojevrsni štit koji sprječava da najenergetskiji i smrtonosni dio tog zračenja (tipovi B i C) dospije do Zemljine površine, što omogućuje život na Zemlji.