ozon

Plin u tragovima prisutan u atmosferi, čije se najveće koncentracije postižu između 20 i 25 kilometara visine (stratosferski ozon) i također u urbanim i industrijskim područjima (troposferski ozon). Kolokvijalno se govori o "dobrom" i "lošem" ozonu, respektivno, zbog - korisne ili štetne - uloge koju ima. Molekula ozona je troatomski oblik kisika. Rezultat je spajanja molekule kisika sa slobodnim atomom istog elementa. Njegova kemijska formula je O3, a među njegovim karakteristikama ističu se plava boja i intenzivan metalni miris, koji se vrlo jasno osjeća kada je oluja s jakom munjevitom aktivnošću. Udari munje, na svom putu kroz zrak, disociraju molekule kisika, ostavljajući slobodne atome tog elementa koji se, spajajući se s drugim nedisociranim molekulama, formiraju ozon. Ta osobina je razlog njegovog imena, jer ono potječe od grčkog izraza ὂζειν (ozein ), što znači mirisati. U troposferi, osim što nastaje spontano, to je sekundarni polutant nastao fotokemijskim reakcijama u kojima se NOx i VOC (hlapljiva organska jedinjenja) spajaju s kisikom. U visokim koncentracijama štetan je za zdravlje, jer je snažan oksidans i djeluje i kao staklenički plin. Stratosferski ozon, smješten uglavnom u ozonosferi, igra važnu ulogu u radijacijskoj ravnoteži stratosfere, zbog svoje velike sposobnosti apsorpcije ultraljubičastog zračenja koje dolazi od sunca. Čini svojevrstan štit koji sprječava da najenergetskiji i najsmrtonosniji dio tog zračenja (tipovi B i C) dospije do Zemljine površine, što omogućava život na Zemlji.