atmosfera

Plinoviti omotač koji okružuje površinu Zemlje (čvrstu i tekuću). Definicija se može poopćiti na bilo koje nebesko tijelo, ali se u ovoj natuknici odnosimo samo na Zemljinu atmosferu, koja se obično naziva jednostavno "atmosfera". Ona je jedan od pet podsustava koji čine klimatski sustav. Zrak koji je tvori raspoređen je u slojeve čiji broj varira ovisno o promatranom kriteriju. Na temelju vertikalnog temperaturnog profila atmosfera se dijeli na pet dobro definiranih slojeva (troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera), u kojima se naizmjenično događaju toplinski porasti i padovi. Ta je podjela atmosfere prevladavajuća, iako se jednako valjano mogu uspostaviti i druge, komplementarne, ovisno o kemijskom sastavu ili elektronskoj strukturi. Iako neki autori postavljaju gornju granicu atmosfere na određenu visinu, takva granica nema fizičko značenje, budući da je granica sa svemirom neodređena. Gustoća zraka postupno se smanjuje uzdizanjem, a ne može se tvrditi da od određene razine nadalje iznosi nulu. Dok se u zrakoplovne svrhe granica između atmosfere i svemira postavlja na 100 kilometara nadmorske visine - tzv. Kármánova linija -, u meteorologiji je najuobičajenije tu granicu postaviti 300 kilometara iznad naših glava. Većina mase atmosfere koncentrirana je u njezinu donjem dijelu, gdje se gustoća zraka vrlo naglo smanjuje s visinom. Otprilike polovica te mase nalazi se u prvih pet kilometara atmosfere, a 99 % u prvih trideset. Odatle prema gore zrak je vrlo razrijeđen.