atmosfera
Plinoviti omotač koji okružuje (čvrstu i tečnu) površinu Zemlje. Definicija se može generalizirati na bilo koje nebesko tijelo, ali ćemo se u ovom unosu odnositi samo na Zemljinu atmosferu, koja se obično naziva jednostavno „atmosfera“. Ona predstavlja jedan od pet podsistema koji čine klimatski sistem. Zrak koji je čini raspoređen je u slojeve čiji broj varira ovisno o razmatranom kriteriju. Na osnovu vertikalnog profila temperature, atmosfera se dijeli na pet jasno određenih slojeva (troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera), u kojima se naizmjenično javljaju termički porasti i padovi. To je podjela atmosfere koja prevladava, iako se mogu podjednako valjano uspostaviti i druge, komplementarne, ovisno o hemijskom sastavu ili elektronskoj strukturi. Iako neki autori postavljaju gornju granicu atmosfere na određenu visinu, takva granica nema fizičko značenje, jer je granica sa svemirom difuzna. Gustoća zraka progresivno opada kako se uzdižemo, a ne može se tvrditi da od određenog nivoa nadalje iznosi nula. Dok se u aeronautičke svrhe granica između atmosfere i svemira postavlja na 100 kilometara visine - takozvana Kármánova linija -, u meteorologiji je najčešće tu granicu smjestiti 300 kilometara iznad naših glava. Većina mase atmosfere koncentrirana je u njenom donjem dijelu, gdje gustoća zraka vrlo naglo opada s visinom. Otprilike polovina te mase nalazi se u prvih pet kilometara atmosfere, a 99% u prvih trideset. Odatle prema gore zrak je vrlo razrijeđen.