tornado

Rotirajući stup zraka, izgledom nalik na lijevak, obdaren velikom kutnom brzinom, koji visi s vertikalno razvijenog oblaka (u većini slučajeva kumulonimbusa povezanog s olujom superćelijom) i doseže Zemljinu površinu. Vidljiv je zahvaljujući kondenzacijskom lijevku (koji ne dosiže uvijek tlo) te prašini i bezbrojnim predmetima koje usisava u prolazu, a koje je prethodno otrgnuo od tla. To je najžešća mezorazmjerna meteorološka pojava od svih koje se formiraju na Zemlji; ona koja koncentrira najveću količinu energije na najmanjem prostoru. Procjenjuje se da je tlak u njegovoj unutrašnjosti između 100 i 200 hPa niži nego izvan njega. I veličina i trajanje vrlo su promjenjivi. Njegov promjer može se kretati od nekoliko metara (mikrotornado) do nekoliko kilometara, u najizuzetnijim slučajevima. Tipičan promjer reda je veličine stotinu metara. Trajanje mu je kratko; od tek nekoliko sekundi do sat vremena. Udari vjetra koje stvara oko sebe izvanredni su; u najintenzivnijima, reda veličine 500 km/h, uzrokujući potpuno pustošenje na cijelom pojasu terena kojim prolazi (udaljenosti od tek nekoliko stotina metara do nekoliko stotina kilometara u nekim slučajevima). Njegova tipična brzina kretanja je između 50 i 80 km/h. Osim vjetrova koje tornado stvara u prolazu, višećelijske oluje i superćelije iz kojih se mnogi spuštaju dovode do žestokih pljuskova, tuče i jake munjevne aktivnosti. Povremeno se formiraju takozvani tornada s više vrtloga, čija je glavna osobitost da istodobno imaju dva ili više kondenzacijskih lijevaka i/ili oblaka krhotina (prašina, grane, iverje drvenih dasaka...).