Fenski učinak
Termodinamička pojava koja dovodi do vrlo toplog, suhog i turbulentnog vjetra, a posljedica je adijabatskog zagrijavanja zračne mase nakon prelaska planinskog lanca i spuštanja na zavjetrinskoj strani, od planinskih vrhova do dna dolina, gdje se učinak najoštrije osjeća. Zrak je izvorno vlažan i njegova je temperatura znatno niža od one koju na kraju ima nakon prelaska planinske zapreke. Na privjetrinskoj strani, budući da je prisiljen dizati se, zrak se postupno hladi, gubeći velik dio svojeg sadržaja vodene pare u gornjem dijelu planine, zbog stvaranja oblaka i orografskih oborina. Pri tom uspinjanju brzina hlađenja zraka veća je od brzine zagrijavanja koje doživljava, adijabatskom kompresijom, dok se survava nizbrdo, na zavjetrinskoj strani. Rezultat je pregrijan, suh vjetar, koji uzrokuje znatan porast temperature u područjima u koja prodire, i to naglo i silovito, uz žestoke udare vjetra. Riječ foehn inačica je njemačkog izraza föhn, koji potječe od latinske riječi favonius, kako se u rimskoj mitologiji naziva blagi zapadni vjetar. Fenski učinak počeo se proučavati u Švicarskoj, gdje se povremeno javljaju epizode visokih temperatura kao posljedica opisane pojave, čak i usred zime, pod režimom (u početku hladnog) vjetra sa sjevera. Fenski učinak dobiva osobit značaj u onim mjestima svijeta gdje su planinski lanci položeni okomito na prevladavajuće strujanje.