ruža vjetrova

Dijagram u obliku zvijezde u kojem su prikazane relativne učestalosti različitih smjerova vjetra izmjerenih na meteorološkoj postaji ili opservatoriju tijekom određenog razdoblja. Mogu se prikazati i učestalosti različitih raspona brzina grupiranih po smjeru. Postotak koji odgovara bezvjetrju bilježi se u krugu ucrtanom u središtu ruže. Mnogo prije nego što se vjetar počeo mjeriti instrumentima, uspostavljene su prve ruže vjetrova sa smjerovima glavnih vjetrova, namijenjene uglavnom pomaganju mornarima u orijentaciji na moru. Drevne ruže vjetrova pojavljuju se u različitim kulturama, s vremenom postajući sve složenije. U klasično doba grčki pjesnik Homer (8. st. pr. Kr.) u Odiseji spominje ružu od četiri glavna vjetra (Boreja, Euro, Not i Zefir), raspoređenu prema četirima stranama svijeta. Filozof Aristotel (4. st. pr. Kr.) uspostavio je ružu od 8 smjerova, Timostenes (3. st. pr. Kr.) od 12, a rimski arhitekt Vitruvije (1. st. pr. Kr.) od 24. Ruža od 32 smjera koja se danas koristi prvi je put prikazana na srednjovjekovnoj karti svijeta koja se pripisuje majorkanskom geografu i kartografu Abrahamu Cresquesu (14. st.), iako neki izvori njezin izum pripisuju također majorkanskom Ramonu Llullu (oko 1232.-1315. ili 1316.). Spomenuta ruža vjetrova s 32 smjera uključuje 8 glavnih vjetrova (četiri koji označavaju strane svijeta i još četiri koji su bočni vjetrovi), 8 polovičnih vjetrova (sporednih) i 16 četvrtinskih vjetrova (quartas).

Povezani pojmovi: Smjer vjetra