ruža vjetrova
Dijagram u obliku zvijezde u kojem su predstavljene relativne frekvencije različitih smjerova vjetra mjerenih na meteorološkoj stanici ili u opservatoriju tokom datog vremenskog perioda. Mogu se prikazati i frekvencije različitih raspona brzina grupisanih prema smjeru. Postotak koji odgovara bezvjetrici bilježi se u krugu nacrtanom u središtu ruže. Davno prije nego što se vjetar počeo mjeriti instrumentima, uspostavljene su prve ruže vjetrova s pravcima glavnih vjetrova, namijenjene uglavnom pomaganju mornarima u orijentaciji na moru. Drevne ruže vjetrova pojavljuju se u različitim kulturama, s vremenom postajući sve sofisticiranije. U klasično doba grčki pjesnik Homer (8. stoljeće p. n. e.) u Odiseji spominje ružu od četiri glavna vjetra (Boreja, Euro, Not i Zefir), raspoređena prema četiri strane svijeta. Filozof Aristotel (4. stoljeće p. n. e.) uspostavio je ružu od 8 pravaca, Timostenes (3. stoljeće p. n. e.) onu od 12, a rimski arhitekta Vitruvije (1. stoljeće p. n. e.) onu od 24. Ruža s 32 tačke koja se danas koristi prvi je put prikazana na srednjovjekovnoj karti svijeta koja se pripisuje majorkanskom geografu i kartografu Abrahamu Cresquesu (14. stoljeće), iako neki izvori njezin izum pripisuju također majorkanskom Ramonu Llullu (oko 1232-1315. ili 1316.). Spomenuta ruža vjetrova s 32 tačke uključuje 8 glavnih vjetrova (četiri koji označavaju strane svijeta i još četiri koji su bočni vjetrovi), 8 polu-vjetrova (kolateralni) i 16 četvrt-vjetrova (quartas).
Povezani pojmovi: Smjer vjetra