lebdeće čestice
Skraćeni način upućivanja na čestičnu tvar (PM). Taj se naziv daje smjesi sitnih čestica u tekućoj ili čvrstoj fazi, organskog i anorganskog podrijetla, koje lebde u zraku i pridonose njegovu onečišćenju. Te čestice uključuju vrlo raznolike elemente, kao što su mineralna prašina, čađa, sulfati, nitrati, silikati, pepeo, pelud i slično. Izvori emisije mogu biti prirodni (vulkanske erupcije, šumski požari) ili potjecati iz ljudskih djelatnosti (promet, industrija, poljoprivreda...). U studijama kvalitete zraka čestična se tvar klasificira kao PM10 ili PM2,5, ovisno o veličini. Prva kategorija (PM10) odgovara većim česticama, promjera između 10 i 2,5 µm, dok druga (PM2,5) obuhvaća fine čestice, promjera manjeg od 2,5 µm. Potonje su najopasnije za zdravlje, jer se, kada se udišu, ne zadržavaju u dišnim putovima (što se događa kod PM10), nego uspijevaju doprijeti do plućnih alveola -u vanjskom dijelu bronhiola-, prelazeći potom u krvotok. Posljednjih godina počele su se pojavljivati studije usmjerene na takozvane ultrafine čestice (PM1), promjera manjeg od jednog mikrona (1 µm). Vidi i vulkanski pepeo.
Povezani pojmovi: onečišćenje zraka