lebdeće čestice
Skraćeni način označavanja čestične tvari (PM). Ovaj naziv se daje smjesi sitnih čestica u tekućoj ili čvrstoj fazi, organskog i anorganskog porijekla, koje su suspendirane u zraku i doprinose njegovom zagađenju. Ove čestice uključuju veoma raznolike elemente, kao što su mineralna prašina, čađ, sulfati, nitrati, silikati, pepeo, polen i tako dalje. Izvori emisije mogu biti prirodni (vulkanske erupcije, šumski požari) ili potjecati od ljudskih aktivnosti (saobraćaj, industrija, poljoprivreda...). U studijama kvalitete zraka lebdeće čestice se klasificiraju kao PM10 ili PM2,5, ovisno o veličini. Prva kategorija (PM10) odgovara većim česticama, promjera između 10 i 2,5 µm, dok druga (PM2,5) obuhvata fine čestice, promjera manjeg od 2,5 µm. Ove potonje su najopasnije za zdravlje, jer se pri udisanju ne zadržavaju u dišnim putevima (što se događa s PM10), nego uspijevaju doprijeti do plućnih alveola -u vanjskom dijelu bronhiola-, prelazeći potom u krvotok. Posljednjih godina počele su se pojavljivati studije usmjerene na takozvane ultrafine čestice (PM1), promjera manjeg od jednog mikrona (1 µm). Vidi također vulkanski pepeo.
Povezani pojmovi: zagađenje zraka