ugljikov dioksid (CO2)

Jedan od plinova u tragovima prisutnih u atmosferi, čije je podrijetlo i prirodno i posljedica izgaranja fosilnih goriva bogatih ugljikom - kao što su nafta, mineralni ugljen ili prirodni plin -, spaljivanja biomase, kao i promjena u uporabi zemljišta i određenih industrijskih djelatnosti. To je glavni staklenički plin antropogenog podrijetla, čija se atmosferska koncentracija vrlo izrazito povećala od sredine prošlog stoljeća, usporedno s emisijama koje stvaraju naše djelatnosti. Do kraja drugog desetljeća 21. stoljeća doseže 415 dijelova na milijun po volumenu. To je plin bez boje i mirisa, blago kiselkastog okusa, koji pri visokim koncentracijama uzrokuje gušenje. Nije zapaljiv i topljiv je u vodi. Njegovo atmosfersko vrijeme zadržavanja kreće se između 5 i 200 godina. Ne može se utvrditi jedna vrijednost, zbog složenosti ciklusa ugljika, s različitim brzinama apsorpcije plina povezanima s različitim prirodnim procesima uklanjanja. Njegova je kemijska formula CO2, a poznat je i kao ugljični anhidrid ili, po sada napuštenom arhaizmu, ugljikov bioksid. U studijama klimatskih promjena koristi se pojam "ekvivalent ugljikova dioksida", definiran kao količina CO2 koja bi bila potrebna za vršenje istog radijacijskog forsiranja (zagrijavanja) koje stvara određeni staklenički plin ili smjesa nekoliko tih plinova.