ugljični dioksid (CO2)
Jedan od plinova u tragovima prisutnih u atmosferi, čije je porijeklo i prirodno i posljedica sagorijevanja fosilnih goriva bogatih ugljikom - kao što su nafta, mineralni ugalj ili prirodni plin -, spaljivanja biomase, kao i promjena u korištenju zemljišta i određenih industrijskih aktivnosti. To je glavni staklenički plin antropogenog porijekla, čija se atmosferska koncentracija veoma izrazito povećala od sredine prošlog stoljeća, paralelno s emisijama koje generiraju naše aktivnosti. Do kraja druge decenije 21. stoljeća dostiže 415 dijelova na milion po volumenu. To je bezbojan plin bez mirisa, blago kiselog okusa, koji pri visokim koncentracijama uzrokuje gušenje. Nije zapaljiv i topiv je u vodi. Njegovo vrijeme zadržavanja u atmosferi kreće se između 5 i 200 godina. Ne može se utvrditi jedna vrijednost zbog složenosti ciklusa ugljika, s različitim brzinama apsorpcije plina povezanim s različitim prirodnim procesima uklanjanja. Njegova hemijska formula je CO2, a poznat je i kao ugljična kiselina anhidrid ili, zastarjelim arhaizmom, ugljik bioksid. U studijama klimatskih promjena koristi se pojam "ekvivalent ugljičnog dioksida", definiran kao količina CO2 koja bi bila potrebna da izvrši isto radijacijsko forsiranje (zagrijavanje) koje proizvodi dati staklenički plin ili mješavina nekoliko takvih plinova.
Povezani pojmovi: globalno zagrijavanje, Efekt staklenika, klimatske promjene