meteorološki radar
Radar koji se koristi u meteorološke svrhe. Pojam RADAR je akronim engleskog izraza RAdio Detecting And Ranging (radijsko otkrivanje i određivanje udaljenosti). Iako se isprva izražavao akronimom velikim slovima, postupno je ušao u jezik kao obična riječ (radar), slično onome što se događa s DANA (dana). Taj se instrument počeo koristiti u vojne svrhe tijekom Drugog svjetskog rata, nakon što je razvijen u prethodnim godinama zahvaljujući doprinosima znanstvenika i inženjera različitih nacionalnosti. Vojni zrakoplovi počeli su nositi ugrađene radare koji su, osim što su određivali položaje neprijateljskih zrakoplova, otkrivali i signale koji dolaze od meteora prisutnih u zraku. Nakon završetka vojnog sukoba, neki znanstvenici koji su radili za oružane snage SAD-a počeli su razvijati moguće civilne primjene tih radarskih signala. Od 1970-ih nadalje počele su se uspostavljati prve mreže radara, koje održavaju razne meteorološke službe. S godinama su meteorološki radari modernizirani, što je omogućilo dobivanje trodimenzionalnog prikaza oborinskih elemenata prisutnih u atmosferi. Neki uređaji omogućuju i zaključivanje o brzini kretanja kapi i zrna tuče u odnosu na nepomični položaj radara (Dopplerov radar). Radar je instrument koji, putem rotirajuće antene, emitira mikrovalne impulse u svim smjerovima, za što izvodi niz pretraživanja na različitim visinama, pokrivajući 360º oko sebe. Radi u rasponu valnih duljina između 1 i 30 cm. Emitirani signal (uski snop spomenutih mikrovalova) prenosi se snagom od nekoliko megavata, kroz niz impulsa odvojenih jedan od drugoga nekoliko mikrosekundi. Kada ti snopovi na svom atmosferskom putu presretnu kapi i zrna tuče, raspršuju se u svim smjerovima, a dio njih vraća se prema radaru, gdje ga hvata prijemnik. Vrijeme koje protekne između emisije i prijema svakog impulsa omogućuje određivanje udaljenosti na kojoj se ciljevi nalaze. Dobivene informacije, koje potječu od svih povratnih signala koje je instrument presreo, obrađuju se i pretvaraju u slike koje omogućuju vizualizaciju prostorne raspodjele - oko položaja radara - područja koja stvaraju odjeke. Radar ne mjeri izravno intenzitet oborine, iako bi te slike mogle sugerirati suprotno. Često se stvaraju lažni odjeci, koje prognostičari moraju znati razlučiti. Izvori pogrešaka mogu biti najraznovrsnije prirode: od kvarova kalibracije uređaja, do prisutnosti prepreka (unatoč tome što se radari obično postavljaju na uzvišene položaje terena, s jasnim obzorjem), ili također precjenjivanja oborine u određenim odjecima. U radarskim slikama koristi se ljestvica boja. Obično se plava i zelena dodjeljuju najslabijim odjecima (koji odgovaraju malim kapima), a crvena i magenta najjačim povratnim signalima (tuča i velike kapi). Svaka boja predstavlja razinu reflektivnosti, a sve se mjere u decibelima (dBZ).