heliograf / bilježnik osunčavanja
Meteorološki instrument, poznat i kao heliofanograf, koji omogućuje dobivanje dnevnog zapisa vremenskih intervala tijekom kojih sunčevo zračenje izravno pada ili, ako to nije slučaj, dopire do Zemljine površine dovoljnim intenzitetom da stvori jasno definirane sjene. Ta posljednja okolnost javlja se kada je na nebu tanak sloj visokih oblaka. Heliograf koji se najčešće koristi u meteorološkim opservatorijima jest takozvani Campbell-Stokesov tip; nazvan u čast Johna Francisa Campbella (1822.-1885.), koji ga je izumio 1853. godine, i Georgea Gabriela Stokesa (1819.-1903.), koji ga je usavršio 1879. godine. Njegov glavni element je puna staklena kugla promjera 96 mm, postavljena na metalni nosač u obliku kuglinog odsječka, na koji se, uglavljena između dva utora, postavlja graduirana kartonska traka s otisnutim satima. Kugla djeluje kao konvergentna leća, bez obzira na smjer iz kojeg sunčeva svjetlost dopire. Kada Sunce izađe iznad horizonta, svjetlost pada na kuglu, koja koncentrira zrake u jednu točku na kartonu i spaljuje ga. Kako se Sunce uspinje, točka konvergencije se mijenja, stvarajući ugljenisan trag na traci, koji se prekida samo za vrijeme dok je Sunce prekriveno oblacima. Postoje tri različita položaja u kojima se kartonska traka može učvrstiti, kao i tri različita modela trake (ravna, kratka zakrivljena i duga zakrivljena), jer ovisno o dobu godine Sunce dosiže veću ili manju visinu iznad horizonta, mijenjajući i nagib svoje putanje u odnosu na tlo. Svaki se dan u heliograf postavlja traka na kojoj se bilježe sati sijanja Sunca.
Povezani pojmovi: insolacija