heliograf / bilježač sijanja sunca
Meteorološki instrument, poznat i kao heliofanograf, koji omogućava dobivanje dnevnog zapisa vremenskih intervala tokom kojih sunčevo zračenje direktno pada ili, u nedostatku toga, dosiže Zemljinu površinu s dovoljnim intenzitetom da proizvede jasno definirane sjene. Ova posljednja okolnost nastaje kada na nebu postoji tanak sloj visokih oblaka. Heliograf koji se najčešće koristi u meteorološkim opservatorijima je takozvani Campbell-Stokesov tip; nazvan u čast Johna Francisa Campbella (1822-1885), koji ga je izumio 1853. godine, i Georgea Gabriela Stokesa (1819-1903), koji ga je usavršio 1879. godine. Njegov glavni element je puna staklena kugla prečnika 96 mm, montirana na metalni nosač u obliku kuglinog odsječka, na koji se, uglavljena između dva žlijeba, postavlja graduirana kartonska traka s otisnutim satima. Kugla djeluje kao sabirno sočivo, bez obzira na smjer iz kojeg sunčeva svjetlost pada. Kada se sunce pojavi iznad horizonta, svjetlost pada na kuglu i ona koncentrira zrake u jednu tačku na kartici, spaljujući je. Kako se sunce uzdiže, tačka konvergencije se mijenja, formirajući ugljenisan trag na traci, koji se prekida samo tokom vremena dok je sunce prekriveno oblacima. Postoje tri različita položaja u kojima se kartonska traka može učvrstiti, kao i tri različita modela trake (ravna, kratka zakrivljena i duga zakrivljena), jer ovisno o dobu godine, sunce dosiže veću ili manju visinu iznad horizonta, mijenjajući i nagib svoje putanje u odnosu na tlo. Svakog dana se u heliograf postavlja jedna traka, na kojoj se bilježe sati sijanja sunca.
Povezani pojmovi: insolacija