urbani toplinski otok
Naziv koji se daje dobro proučenom učinku u urbanoj klimatologiji, koji opisuje zagrijavanje kojem je izložen zrak iznad velikog grada. Asfalt i beton ulica, beton i vatrostalni materijali od kojih su izgrađene zgrade zrače znatnu količinu infracrvene energije u urbani okoliš, zagrijavajući zrak. Rezultat je stvaranje svojevrsne plinovite kupole, čija je temperatura viša od one zraka na periferiji. Plinovi od izgaranja vozila i dimnjaka također pridonose toplinskom otoku, čiji opseg i veličina variraju ovisno o različitim čimbenicima, kao što su meteorološka situacija, doba godine (više ili manje hladan okoliš) i obilježja urbanog rasporeda. Dok danju temperaturne razlike između središta grada i njegove okolice rijetko premašuju 3 °C, noću je toplinski otok mnogo izraženiji, a u nekim slučajevima razlike mogu doseći i do 10 °C. Prisutnost onečišćivača još je jedno obilježje toplinskog otoka, zbog emisije štetnih plinova i čestica, ponajprije iz prometa i grijanja. U zimskim situacijama izražene atmosferske stabilnosti, uz prisutnost temperaturne inverzije iznad grada, loša ventilacija pridonosi postupnom povećanju koncentracije tih onečišćivača, što je štetno za zdravlje građana. Proučavanje urbanih toplinskih otoka jedno je od glavnih područja istraživanja u urbanoj klimatologiji.